Deseti travnja slave Hrvati povodom rođenja Nezavisne Države Hrvatske, tim povodom pjesnikinja Marija Dubravac, napisala je CVIJET HRVATA. Tko je Marija Dubravac možete pogledati na ovom linku Marija Dubravac .

Deseti travnja 1941. je uspostavljena Nezavisna Država Hrvatska nakon punih 848. godina.
Hrvatski je narod bez oklijevanja iskoristio sve nedaće najnepovoljnijeg razdoblja u povijesti čovječanstva, razbuktali pakao Drugog svjetskog rata, te obnovio Državu Hrvatsku u svoj svojoj veličanstvenosti. Bio je to ostvareni san o vlastitoj državi koji su Hrvati sanjali gotovo tisuću godina i ostvarenje pobjede za koju su se borili svi hrvatski velikani kroz slavnu povijest hrvatsku. Hrvatski narod mora progovoriti istinu o sebi i svojoj povijesti, u kojoj je borba za državnu nezavisnost glavni cilj u borbi za njegovo održavanje.

POGLEDAJTE KRATKI VIDEO

DESETI TRAVNJA 1941

U povijesno-ideološkoj konstrukciji današnjih vlastodržaca i povjesničara dr. Antu Pavelića i NHD se prikazuje samo kao zločinca a državu nelegitimnom. Iz toga slijedi da su hrvatski nacionalisti ali i pravaši sve sami zločinci. Pavelića se optužuje za dvije «izdaje», navodnu prodaje Dalmacije i navodno kukavički bijeg iz Zagreba. No, povijesne činjenice govore upravo suprotno. Dobar dio Dalmacije i cijela Istra je već temeljem Rapalskog ugovora, potpisanog od Ante Trumbića 12. studenoga 1920., i jugoslavensko-talijanskim «Rimskim ugovorom» od 27. siječnja 1924. postao sastavnim dijelom Kraljevine Italije i možda bi to još i danas bio da Pavelić državnopravnom izjavom od 10. rujna 1943. nije poništio «Rimske ugovore» i te dijelove reintegrirao u Nezavisnu Državu Hrvatsku. Slijedom toga je širenje fraza o «ustaškoj izdaji» obmana javnosti i skandalozna teza. A u toj prljavoj raboti i danas radi vlastitih političkih ambicija i nečijih političkih interesa sudjeluju sveučilišni profesori poput dr. Ive Banca i drugih.

U svibnju 1945. nakon opće kapitulacije narod je bježao od partizanskih koljača a nitko nije mogao računati time da će „uljuđeni Zapad“ postupiti onako kako je postupio. Računalo se je da će se poštivati međunarodno pravo, zbog čijeg kršenja ćemo svakog svibnja do kraja povijesti oplakivati svoje žrtve koje su protukomunistički zapadnjaci izručili komunističkim „osloboditeljima“ pod nož. O kukavičkom bijegu bi se moglo jedino govoriti da se je planski povukao prije vojske i naroda uzeo zrakoplov i odletio u neko već od ranije pripremljeno skrovište. Nu, Poglavnik u svibnju 1945. na put kreće s izbjegličkom rijekom, ne znajući gdje će, kada i kako stići te sigurno ne bi bio prisiljen raditi kao obični fizički građevinski radnik u inozemstvu da je pripremao kukavičji bijeg. Pavelić je htio nastaviti borbu iz emigracije, svjestan da je to prava odgovornost državnog poglavara.

Cvijet Hrvata

Desetljeća prije sedam

Sretne četrdeset prve,

U knjigama čitam, gledam:

Krasni momci u rat vrve.

Prokušane junačine,

Na kapama znak hrvatski –

Stijeg, označje Domovine;

Grla kliču složno, bratski:

”ZA DOM! SPREMNI!” Poklič djeda

Nek se slavi, nek se pamti,

Što unuku povijest preda

Nek ko baklja srcem plamti.

Uz taj poklič Zrinski mrio

”Za Dom” pala žrtva mnoga,

Spoticanja kamen bio

Sveti pozdrav roda moga.

Tisuć’ jama, tisuć uza

Natopila krv Hrvata,

Teklo more gorkih suza –

Pozdrav još se srca hvata.

Ne pobijedi vraga sila

Prkos djeda u unuku

Niti klonu naša vila

Gledeć roda tešku muku.

S Velebita glas joj ori:

Za Dom! Za Dom! Mili moji!

Zvijezda nade još sja, gori,

Još smo tu – na svome, svoji.

Kako jučer, tako sada

Mahnitaju horde divlje,

Al’ što više Hrvat strada

Srce roda kuca življe.

Kuca, buja, nadima se,

Spremni! Spremni! vili vraća.

Čelik ruka ne slama se

Kad su složna mila braća.

Četrdeset prve bilo

U mislima i sad gledam,

Ono što je rod krasilo

Zaboravu otet ne dam.

U po noći, u po dneva

Kao preci složno, bratski,

Za Dom spremni nek se pjeva,

Neka raste cvijet hrvatski.

MARIJA DUBRAVAC