ISTINA O KRVAVOJ TITOVOJ JUGOSLAVIJI
Oružana pobuna koja je izbila u tadašnjim kotarima: Slunj, Cazin, Velika Kladuša.
Pobuna 6. svibnja 1950. godine u Titovoj Jugoslaviji protiv novog socijalističkog uređenja. Seljaci su se opirali nasilnoj kolektivizaciji i pobunili protiv nepravednih i agresivnih metoda otkupa poljoprivrednih proizvoda od strane tadašnje vlasti.
Seljačko stanovništvo koje se pobunilo na području Slunja, Cazina i Velike Kladuše brzo je poraženo od strane Narodne milicije, OUN- a i Jugoslavenske armije .
KORDUNAŠKA BUNA I POSLJEDICE
Strijeljano je 15 ustanika, dok je desetak palo u izravnim sukobima s vojnim snagama. Ostali su osuđeni na socijalni rad, a oko 700 osoba, odnosno obitelji, preseljeno je na područje općine Srbac .
Kolektivno kažnjavanje, preseljenje cijelih obitelji, bilo je presedan u tadašnjoj Jugoslaviji. Raseljavanje stanovništva pratilo je i preuzimanje imovine. Ukupno, ako se uzme samo područje Cazina bez Slunja, od toga je suđeno 714 sudionika:
17 smrtnih kazni; 271 kazna zatvora od 5-15 godina; 426 radilo od 3 mjeseca do 2 godine u rudniku Breza.
ZAŠTO JE IZBILA KORDUNAŠKA BUNA
Mjere otkupa koje je nametnula vlast postale su nepodnošljive sve što bi seljaci proizveli na škrtoj kordunaškoj zemlji nije pripadalo njima već državi.
Ako zemlja i seljački rad ne bi dali onoliko uroda koliko su to propisali komunisti uz potporu države, glava kuće morao je dokupiti razliku, za potrebe komunističke partije nije smjelo faliti.
Bila je to posebno teška tortura koju je država pod vodstvom kumunističke partije provodila nad običnim narodom, prije svega seljacima.
Svakodnevna omalovažavanja, premlačivanja, ponižavanja, da bi običnog seljaka koji je proizvodio hranu na kraju krajeva nazivali kulacima.
Sada možemo postaviti pitanje. U ovo današnje vrijeme je li vlada RH zbog tog straha od “kulaka” bojeći se da bi ti kulaci mogli prehraniti stanovništvo RH zbog toga i uništila našu hrvatsku poljoprivredu. Samo zbog straha da se slučajno ne obogate svojim radom na poljoprivredi.
Jesu li smetali vladi RH ti kulaci po Slavoniji, Moslavini, Kordunu ? Jer u prijevodu kulacima su se nazivali u Rusiji oni ljudi koji su voljeli raditi. Oni koji su svojim radom zasluženo imali više od onih koji su parazitirali na “proleterskim” idejama o jednakosti među svima.
No u ondašnje vrijeme 6.svibnja 1950. godine dogodio se je ustanak seljaka nakon niza nepravdi koje je komunistička partija u ime države činila narodu.
Postoji li strah od ustanka danas ? Danas se niti ne zna za ovaj događaj, ostaje nepoznanica široj javnosti, a njome se bave samo autori iz Bosne i Hercegovine, iako se buna dogodila u obje države. Zašto ?
Moguće se vlasti boje nove KORDUNAŠKE BUNE ? No sa ovakvim narodom nema problema, nemaju se koga bojati, nemate narodu više ništa za uzeti, narod možete gaziti, narod su samo sluge pokorne i dalje godinama pod vodstvom HDZ-a koji pod okriljem komunističke partije participira na vlasti.
I ne zaboravimo u tom HDZ-u nedvojbeno DOKAZANO ima 97.000 komunista članova ondašnje partije.
Zagreb, 06.05.2024. Ivan Vohrić