Od davnina čovjek je bio fasciniran pitanjem o postanku svemira. Biblija nam nudi prekrasnu naraciju o stvaranju, dok nam znanost, kroz teoriju velikog praska, predstavlja fascinantnu sliku o našem kozmosu. No, moramo li nužno birati između jednog ili drugog? Može li vjera i znanost koegzistirati i dopunjavati se?

Isaac Newton, čovjek koji je otkrio zakon gravitacije, proveo je više vremena proučavajući Bibliju nego što je proveo razvijajući svoju teoriju. Ovaj poznati znanstvenik bio je duboko religiozan čovjek, što nas navodi na pitanje: Može li znanost i vjera koegzistirati i dopunjavati se? Kako je moguće da jedan od najvećih umova svih vremena nije vidio proturječnost između svojih znanstvenih otkrića i vjere u Boga?

Ovim tekstom želim Vam pokazati da je znanost i vjera u svakom segmentu našega života bitna u daljnjoj evoluciji za normalan napredak čovječanstva.

Zašto je teorija Velikog praska prihvaćenja od religijskih objašnjenja?

• Znanstvena metoda: Znanstvene teorije se razvijaju i testiraju kroz rigoroznu znanstvenu metodu. To uključuje postavljanje hipoteza, provođenje eksperimenata, prikupljanje podataka i njihovu analizu. Teorija Velikog praska je prošla brojne takve testove i pokazala se uspješnom u objašnjenju širokog spektra kozmoloških opažanja.

• Empirijski dokazi: Postoji mnoštvo empirijskih dokaza koji podržavaju teoriju Velikog praska, uključujući:
  • Kozmičko mikrovalno pozadinsko zračenje: Ovo je “odjek” Velikog praska, koje se može detektirati u svim smjerovima svemira.
  • Crveno pomicanje galaksija: Ovo pokazuje da se svemir širi, što je predviđanje teorije Velikog praska.
  • Omnioprisutnost lakih elemenata: Omjeri vodika, helija i drugih lakih elemenata u svemiru odgovaraju predviđanjima teorije o nukleosintezi u ranom svemiru.
  • Struktura svemira: Velika struktura svemira, poput galaksija i galaktičkih nakupina, u skladu je s predviđanjima modela temeljenih na Velikom prasku.

• FALSIFIKABILNOST: Znanstvene teorije moraju biti falsificirabilne, što znači da postoje mogući eksperimenti ili opažanja koja bi ih mogla opovrgnuti. Teorija Velikog praska je falsificirabilna, a do sada nijedan eksperiment nije uspio je opovrgnuti.

Teorija velikog praska: Znanstveni pogled

Teorija velikog praska opisuje kako je svemir nastao iz jedne točke beskonačne gustoće i temperature koja se proširila i ohladila. Ova teorija, podržana brojnim dokazima, predstavlja temelj suvremene kozmologije.

Biblijski pogled na stvaranje

Biblijska priča o stvaranju, iako napisana poetskim jezikom, govori o Bogu kao stvoritelju svega. Ova priča nudi duboko značenje i smisao ljudskom postojanju.

Može li vjera i znanost ići ruku pod ruku?

Mnogi su skloni postavljati znanost i vjeru kao suprotstavljene strane. Međutim, povijest nam pokazuje da su mnogi veliki znanstvenici bili duboko vjernici. Papa Pio XII. je u svojoj enciklici Humani generis naglasio da se vjera i znanost ne protive jedna drugoj, jer obje potječu od istog Boga.

Kako pomiriti ova dva pristupa? Možemo razmotriti sljedeće:

• Dva jezika: Biblija i znanost koriste različite jezike kako bi opisali istu stvarnost. Biblija koristi jezik simbola i alegorija, dok znanost koristi jezik matematike i eksperimenata.
• Dva nivoa objašnjenja: Vjera se bavi pitanjima smisla života, dok se znanost bavi pitanjima “kako”. Oba pristupa su važna, ali se bave različitim aspektima stvarnosti.
• Stvaranje kao proces: Teorija velikog praska ne negira postojanje Boga kao uzroka prvog pokreta. Može se promatrati kao opis Božjeg djelovanja u stvaranju svemira.
• Čovjek kao Božje djelo: Bez obzira na to kako je svemir nastao, čovjek kao racionalno biće, sposobno za ljubav i dobrotu, svjedoči o postojanju nečega većeg od sebe.

Inteligentni dizajner

Neki znanstvenici i teolozi tvrde da složenost svemira ukazuje na postojanje inteligentnog dizajnera. Iako ova ideja nije znanstveno dokazana, ona pruža zanimljivu perspektivu na odnos znanosti i vjere.

Vjera i znanost nisu nužno u suprotnosti. Mogu se promatrati kao dva komplementarna načina spoznaje stvarnosti. Teorija velikog praska nam daje znanstveno objašnjenje o postanku svemira, dok nam vjera nudi duboki smisao i svrhu našeg postojanja.

Mnogi su skloni postavljati znanost i vjeru kao suprotstavljene strane. Međutim, povijest nam pokazuje da su mnogi veliki znanstvenici bili duboko vjernici. Isaac Newton, jedan od najvećih umova svih vremena, proveo je više vremena proučavajući Bibliju nego što je proveo razvijajući teoriju gravitacije. Blaise Pascal, francuski filozof i matematičar, bio je duboko religiozan čovjek koji je vjerovao da je znanost put do Boga.

Ovi primjeri pokazuju da znanost i vjera ne moraju biti u sukobu. Naprotiv, mnogi znanstvenici su vjerovali da njihovo istraživanje svemira zapravo produbljuje njihovu vjeru u Boga kao stvoritelja.

Katolička crkva i znanost

Katolička crkva je stoljećima bila pokretač znanstvenih istraživanja i obrazovanja. Mnogi sveučilišta diljem svijeta osnovana su upravo pod pokroviteljstvom crkve. Sveučilišta poput Sveučilišta u Parizu i Oxforda, koja su igrala ključnu ulogu u razvoju srednjovjekovne znanosti, osnovali su redovnici.

Crkva je također poticala proučavanje prirode kao Božjeg stvorenja. Sveti Augustin, jedan od najvećih crkvenih otaca, naglašavao je važnost spoznaje stvorenoga svijeta kao puta prema Bogu.

Međutim, odnos između crkve i znanosti nije uvijek bio bez napetosti. Povijest nam pokazuje primjere sukoba, poput suđenja Galileu. No, u novije vrijeme, Katolička crkva je jasno izrazila svoju podršku znanosti i naglasila da vjera i znanost ne moraju biti u suprotnosti. Papa Pio XII., u svojoj enciklici Humani generis, istaknuo je da istinski znanstvenik, duboko poštujući istinu, neće nikada pronaći pravi sukob između dobro utemeljene vjere i znanstvenih spoznaja.

Siguran sam da će neki od vas postaviti pitanje možda sličnog sadržaja. Ako je svijet nastao prema teoriji velikog praska od ničega. Kako smo onda mi dobili inteligenciju i sposobnost da nešto stvorimo i znamo, jer od ničega ne može postati nešto. Što želim reći, mi smo od djetinjstva učeni na „nešto“ i oni prije nas i tako tisućama godina. No onda ako nije postojao BOG i stvoritelj svega na zemlji kako to da su se bogovi štovali na svim različitim dijelovima kontinenta u isto vrijeme. Jer u vremenima prije tisuću godina ljudi između sebe nisu mogli komunicirati pa tako niti brzo zaposjedati i putovati s jednog kontinenta na drugi. Tko je Recimo u Australiji i Italiji ljudima rekao da postoje bogovi kojima su se molili i vršili obrede ?

Od ničega ne može nastati nešto:

• Veliki prasak: Teorija velikog praska ne kaže da je sve nastalo “od ničega”. Ona opisuje trenutak kada je svemir bio izuzetno mali, gust i vruć, a zatim se počeo širiti. Što se dogodilo prije tog trenutka, znanost još uvijek ne može precizno odgovoriti.
• Evolucija: Nakon Velikog praska, kroz milijarde godina, složeni procesi su doveli do nastanka atoma, molekula, jednostavnih organizama, pa sve do složenih bića kao što smo mi. Proces evolucije, vođen prirodnom selekcijom, doveo je do razvoja inteligencije.
• Stvaranje i znanje: Sposobnost stvaranja i znanja je rezultat složenih interakcija između naših gena i okoliša. Mozak, kao najsloženiji organ, omogućuje nam da mislimo, učimo, stvaramo i rješavamo probleme.

Bogovi i religija:

• Neovisni razvoj religija: Iako se različite religije mogu činiti sličnima, one su se razvile neovisno jedna od druge, često odražavajući specifične uvjete i potrebe različitih kultura.
• Zajednički ljudski iskustva: Sličnosti u religijskim vjerovanjima mogu se objasniti zajedničkim ljudskim iskustvima, kao što su rođenje, smrt, bolest, ljubav, strah i želja za objašnjenjem svijeta oko sebe.
• Prirodni fenomeni: Mnogi mitovi i religije nastali su kao pokušaji da se objasne prirodni fenomeni poput grmljavine, munja, sunca, mjeseca i zvijezda.
• Psihološki faktori: Religija može pružiti ljudima osjećaj sigurnosti, pripadnosti i smisla života, što su sve važni psihološki faktori.

Kako su se bogovi proširili svijetom?

• Migracije: Kada su ljudi migrirali s jednog kontinenta na drugi, nosili su sa sobom i svoja vjerovanja.
• Kultura i tradicija: Religijska vjerovanja su se prenosila s koljena na koljeno, postajući dio kulture i tradicije.
• Trgovina i kontakti: Trgovci i putnici su širili priče o različitim bogovima i kultovima.

Važno je naglasiti:

• Znanost i religija ne moraju biti u suprotnosti: Mnogi ljudi uspijevaju pomiriti svoju vjeru s znanstvenim spoznajama.
• Otvorenost za nova znanja: Naša razumijevanje svemira i našeg mjesta u njemu se stalno mijenja kako stičemo nova znanja.

Zaključak:

Pitanja o postanku svemira, inteligencije i religije su kompleksna i nemaju jednostavnih odgovora. Znanost i religija nude različite perspektive na ova pitanja, a obje imaju svoju vrijednost. Važno je imati otvoren um i biti spreman razmatrati različita mišljenja.

Zašto se religijska objašnjenja teže uspoređuju?

• Nedostatak empirijskih dokaza: Religijska objašnjenja se obično temelje na vjeri i otkrivenju, a ne na empirijskim dokazima.
• Subjektivnost: Religijska vjerovanja su često subjektivna i teško ih je provjeriti ili falsificirati.
• Nedostatak predviđanja: Religijska objašnjenja često ne daju konkretna predviđanja koja se mogu eksperimentalno provjeriti.

Važno je naglasiti:

• Znanost i religija se bave različitim pitanjima: Znanost se bavi prirodnim svijetom i nastoji objasniti kako stvari funkcioniraju, dok se religija bavi pitanjima smisla života, etike i odnosa čovjeka i božanskog.
• Koegzistencija: Mnogi ljudi uspješno usklađuju svoju vjeru sa znanstvenim spoznajama.

Teorija Velikog praska je trenutno najprihvaćeniji znanstveni model za objašnjenje nastanka svemira zbog svoje temeljitosti, empirijske potpore i sposobnosti da objasni širok spektar kozmoloških pojava.

Učenje kroz interakciju: Ljudi su društvena bića i većinu onoga što znamo i jesmo učimo kroz interakciju s drugima. Znači li to da su drugi ljudi koji su prihvatili da je nešto „kao takvo“ to naučili kroz interakciju preko drugih pa se to „kao takvo“ bilježi u znanosti da je to doista tako,  kao recimo teorija velikog praska.

Kako smo došli do tog momenta svijesti da prihvaćamo drugačija mišljenja je li to naša nesposobnost da nismo u stanju predstaviti svoje mišljnje i pravilno ga prezentirati ali ga imamo u svijesti i vjerujemo da smo mi u pravu ili je s druge strane presudna dobra komunikacija i bolja inteligencija onih koji zastupaju teoriju velikog praska.

Želim reći hoće li oni manjih intelektualnih sposobnosti slijediti one pametnije ? Ili oni manjeg intelekta neće razumjeti i imati će svoje teorije recimo o postojanju svijeta kao Božju kreativnost.

• Učenje kroz interakciju: Istina je da većinu znanja stičemo u interakciji s drugima. To se odnosi i na znanstvene teorije. Čak i najveći umovi grade na tuđim istraživanjima i idejama.
• Prihvaćanje teorija: Prihvaćanje teorije velikog praska, kao i bilo koje druge znanstvene teorije, nije samo pitanje vjerovanja, već i dokaza. Znanstvenici su proveli brojna istraživanja i eksperimente kako bi potkrijepili ovu teoriju.
• Uloga komunikacije: Način na koji znanstvenici komuniciraju svoje ideje igra ključnu ulogu u njihovom prihvaćanju. Jasna, jednostavna i dobro potkrijepljena objašnjenja su ključna za to da šira javnost razumije i prihvati znanstvene teorije.
• Utjecaj inteligencije: Inteligencija svakako igra ulogu u razumijevanju složenih znanstvenih koncepata, ali nije jedini faktor. Motivacija, znatiželja i otvorenost prema novim idejama su također važni.
• Religijski pogledi: Religijski pogledi na postanak svijeta često se temelje na vjeri i tradiciji, a ne na empirijskim dokazima. Stoga se često sukobljavaju sa znanstvenim teorijama.

Što kažu oni koji osporavaju teoriju velikog praska?

Oni koji osporavaju teoriju velikog praska, često iz religijskih razloga, obično iznose sljedeće argumente:

• Nedostatak direktnih dokaza: Kritičari će često ukazivati na to da ne možemo “vidjeti” veliki prasak i da nemamo direktne dokaze o njegovom postojanju.
• Složenost svemira: Tvrde da je svemir previše složen i uređen da bi nastao slučajno, te da mora postojati inteligentni dizajner.
• Alternativne teorije: Neki predlažu alternativne teorije o postanku svemira, često temeljene na vjerskim vjerovanjima.
• Nedostatak znanja: Tvrde da znanost još uvijek ne zna sve i da bi buduća otkrića mogla opovrgnuti teoriju velikog praska.

Kako znanstvenici odgovaraju na ove kritike?

Znanstvenici obično ističu sljedeće:

• Indirektni dokazi: Teorija velikog praska ima brojne indirektne dokaze, kao što su kozmičko mikrovalno pozadinsko zračenje, širenje svemira i obilje lakih elemenata.
• Falsificirabilnost: Znanstvene teorije su uvijek podložne reviziji i mogu biti opovrgnute novim dokazima. Teorija velikog praska je do sada prošla brojne testove i pokazala se uspješnom u objašnjenju širokog spektra pojava.
• Ograničenja znanosti: Znanost se bavi prirodnim svijetom i ne može dokazati ili opovrgnuti postojanje natprirodnih sila.

Važno je napomenuti:

• Sukob nije nužan: Vjera i znanost ne moraju biti u sukobu. Mnogi vjernici uspijevaju pomiriti svoju vjeru s znanstvenim spoznajama.
• Otvorenost za dijalog: Važno je voditi otvoreni dijalog o ovim temama i poštivati različita mišljenja.

Poštovani prijatelji i pratitelji što Vi mislite može li znanost i vjera naći kompromis i konačan odgovor o postanku svijeta ?

Osobno, vjerujem da znanost i vjera mogu ići ruku pod ruku. Znanost nam otkriva kako funkcionira prirodni svijet, dok nam vjera daje smisao i svrhu našeg postojanja. Oba su mi jednako važna i doprinose mom razumijevanju svijeta.

U konačnici, odnos znanosti i vjere je složen i ovisi o svakom pojedincu. Važno je da budemo otvoreni za različite perspektive i da smo spremni učiti jedni od drugih. Samo tako možemo postići istinsko razumijevanje svijeta oko nas.

Potičem vas da razmislite o ovim temama i da se uključite u dijalog. Kako vi gledate na odnos znanosti i vjere?

Ovaj članak je autorsko djelo Vohrić Ivana i namijenjen je za opću informativnu upotrebu i ne predstavlja službeno stajalište Katoličke crkve.

Zagreb, 26.01.2025. Ivan Vohrić